BONSAI & SUISEKI MAGAZINE PDF

Da alcuni anni questi giardini sono realizzati anche in occidente, cercando di seguire le impronte codificate dagli antichi maestri giardinieri provenienti dal Giappone. Ancora non mi sembra vero, ma io ero presente a quel corso. Rivedo Francesco con la sua simpatia e la sua bellissima parlata toscana, rivedo i suoi occhi che luccicano mentre ci spiega le cose. Un istruttore del suo calibro, che si emoziona ed emoziona quando parla dei bonsai e riesce a trasmettere in modo meraviglioso tutta la sua passione. Ho ripercorso mille volte con la memoria ogni singolo istante, rivissuto tutte le emozioni di quella magica esperienza a Pescia. Il corso iniziava alle nove.

Author:Samunris Grobar
Country:Netherlands
Language:English (Spanish)
Genre:Spiritual
Published (Last):20 March 2006
Pages:182
PDF File Size:20.42 Mb
ePub File Size:15.73 Mb
ISBN:669-6-80361-351-6
Downloads:60686
Price:Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader:Juzil



U V O D Ideja Utopije, savrsenog ljudskog drustva, u kojemu se moze mirno i dostojno covjeka, bezbrizno zivjeti, okrenut rjesavanju onih bitnih pitanja covjekovog postojanja i bitka, prastara je. Nije mi cilj sada nabrajati sve one velike umove, koji su se vec prije mene bavili tim problemom. Uostalom, koga to zanima, moze se na bezbroj drugih mjesta o ovome informirati. Naravno, skeptici ce odmah iz cinjenice da se o tome govori i pise odavno, a i jos k tome da su svi prakticki pokusaji ozivotvorenja takvih ideja do sada propali, izvuci svoj skepticki i cinicki zakljucak, da od toga nema i nikad nece biti nista.

No, neka im! Ja, naprotiv, iz te cinjenice izvlacim skroz suprotan zakljucak: naime, da se niz ljudi u skladu s uvjetima i vremenom bavilo tom idejom i da je svaki od njih pridonosio svoju ciglu zajednickoj zgradi, cekajuci da dodje vrijeme dovrsenja. Evo, to je vrijeme doslo. Ovim radom se zeli na koliko god je moguce zanimljiv i pristupacan nacin prikazati kojim putem je tako nesto ostvarivo, bez imalo pretenzija da ovo bude neki savrsen i dovrsen recept.

Naprotiv, autor ovih redaka bi bio veoma zadovoljan kada bi ovime pobudio val konstruktivne kritike, koja bi obogatila njegove ideje, makar ih i izmijenile. Izlagao sam stvari onako, kako mi se cinilo da ce biti jasnije citaocu, pa i onako, kako su donekle i meni samome dolazile napamet.

Dat je uvijek naglasak na mogucnosti prakticne primjene i nastojalo se teoretizirati sto manje — koliko je to u ovakvom djelu moguce. Dakle, osobno vjerujem u potpunu realnost onoga sto slijedi na daljnjim stranicama, iako vremenski gledano, zaista ne znam kad ce doci vrijeme za ostvarenje ovih ideja, za koje vjerujem da nisu samo moje.

No na kraju krajeva, nije ni bitno, bitno je da su uvjeti stvoreni, a kad su uvjeti za nesto stvoreni, ne treba nikad puno cekati da se stvar ozivotvori. A ako sve skupa i propadne? Rado cu citirati velikog Georgea Orwella, kojeg se, eto, usudjujem smatrati svojim uzorom : Bolje je bilo boriti se i makar i uz muke biti porazen, nego uopce ne pruziti otpor. Dosta s teorijom, okrenimo se tekstu! Pa ipak, iako se to svakodnevno na bezbroj primjerenih i jos cesce neprimjerenih mjesta konstatira i tvrdi, cini se da se iz toga bas i ne izvlace ocekivani zakljucci, makar ih ne vidimo i ne osjecamo u nasim zivotima.

Emanacije zivota u materijalnom svijetu bile bi slijedece : - mineralni svijet - zivotinjski svijet - svijet ljudi. Sto su svojstva neke zivotne emanacije raznolikija i bogatija, to su i razlike medju njenim clanovima vece. Lakse je pronaci zajednicki nazivnik vapnencu, bazaltu i granitu, nego li orhideji i baobabu.

Jos je teze izjednacavati orla i kita, ili risa i pcelu. Minerali mogu trajati jedni pored drugih milenijumima, bez da si pokusavaju nauditi ili na neki drugi nacin interferirati; dvije biljke ce si krasti Sunce i vodu ili ce se medjusobno osjemenjivati, ako je izvedivo; zivotinje ce se ili prozdirati ili formirati simbiozu, mozda i izroditi kakve krizance. Takodjer biljka svojim korijenjem razbija stijenu bez straha ili srama, a ni magarac pred bodljikavim grmom nema nikakvih moralnih dilema.

A sto je sa svijetom ljudi? Covjek sa svojim svojstvima, ne samo da nadilazi sva druga bica, nego ih ujedno sinteticki obuhvaca. On leti, pliva i roni, k tome jos i vatru lozi pod vodom i da se takva cuda ne nabrajaju u nedogled, spomenimo samo dvije stvari, koje covjeka svrstavaju u poseban red bica.

Ljudsko stopalo je koracalo i izvan Zemlje, a covjekov mozak uspio je proniknuti i u tajnu samoga atoma. No, dok su Gagarin ili Amstrong jurili Svemirom, Einstein sjedio zamisljen nad svojom formulom ili Werner von Braun nad svojim nacrtima i skicama, desetine, ako ne i stotine milijuna ljudi sirom globusa, davali su primjere besmislenog divljastva i zaostalosti, a cak ni dan - danas nije potpuno sigurno je li kanibalizam potpuno iskorijenjen odmah se namece i pitanje kako uopce dolazi do toga da ga treba iskorjenjivati, ako je toliko odvratan ljudskom duhu?

Ovo je vjerojatno najdrasticniji oblik primjera razlike izmedju ljudi, ali budimo sami sebi iskreni i priznajmo si da na razlike nailazimo i u svakodnevnom zivotu. Nedotupavost i nesposobnost onih, koji nas okruzuju : susjeda, kolega, poznanika, rodbine, djece, roditelja i mnogih drugih, moze nas katkad izluditi. Drugi put, opet, mi izludjujemo svoju okolinu vlastitom nesposobnoscu, emocionalnom nezreloscu, smijesnom skrtoscu i sebicnoscu, nemogucnoscu shvacanja jednostavnih zivotnih situacija Rasizam je danas definitivno izisao iz mode mozda se i vrati tko zna?

I svaka podjela, koja zeli imati u svojoj podlogi rasne ili cak i narodnosne razlike, riskira da smjesta bude izzvizdana. Pa ipak nista nije bjelodanije od toga!

Zar bi netko mogao poreci razlicitost izmedju bjelacke, crnacke i recimo, dalekoistocne kulture? Ako znamo da je Melanezija jos pocetkom XX stoljeca vrvjela ljudozderima, ne mozemo toj cinjenici pridavati tek etnolosku vrijednost, pogotovo ako znamo da je ljudozdera, uostalom, bilo i u Europi, no oni izumiru vec u neolitiku uglavnom. Vremenska dimenzija je ona, koja odvaja Krapinu od Port Adama, vise nego kilometri kopna i nauticke milje oceana, a izmedju tih dvaju vremenskih tocaka, nanizala su se prostorno mnoga mjesta nasega globusa.

Dakle, po pitanju kanibalizma, kasne Melanezijci za Europljanima najmanje 4. Medjutim, ako ostanemo na ovome primjeru, ponovno cemo morati uspostaviti problem individualiteta i kolektiviteta. Naime, skoro je bez sumnje da postoji odredjeni Melanezijac, pojedinac, kojemu je jos prapradjed prekinuo s kanibalizmom, a, isto tako, paralelno s njim, u smislu ovozemaljskog vremena, postoji i Melanezijac, ciji je otac jos bio sklon takvoj vrsti ishrane.

I sto sad? Ako kazemo da su Melanezijci odvratna podljudska stoka, koju treba sibati i drzati u velikom strahu i koji ce do najtrivijalnijih blagodati civilizacije stici tek, u najboljem slucaju za koju stotinu godina, ucinili smo nepravdu mozda nekolicini, a mozda i nekolikoj stotini Melanezijaca, koji su, unatoc svojoj rasnoj pripadnosti, emancipirani Zemljani, koji zive, rade i djeluju sukladno nasem vremenu.

Jednaku gresku cinimo ako danas preovladavajucu angloamericku kulturu promatramo kroz SVE njezine pripadnike. Ima, nazalost, sasvim poprilican broj bijelaca i Angloamerikanaca, bas pravih WASP-ovaca, koji mogu pobuditi puno vece gadjenje od Papuanca s probusenim nozdrvama.

Razlicitosti medju ljudima potrebuju vrlo profinjenu analizu, u kojoj se individualnost i kolektivitet ispreplicu, a ne iskljucuju. Ako velimo da na Malaiti ima, relativno gledajuci, vise divljih, prostih, primitivnih, neciviliziranih, itd. No, unutar tih kolektivnih razlika, egzistira pojedinac sa svojim manama i sposobnostima. Je li se itko usudjuje danas javno izreci ono sto je potpuno ocito, a to je da nije kolonizacija, nego dekolonizacija osobito Afrike nepopravljiv zlocin i divljacki postupak bijele rase?

Kolonizacija je bila samo uhodani i uobicajeni, ali i jedini moguci nacin prenosenja kulture i civilizacije. Uostalom, jesu li Britanija, Galija, Belgija i ostale zapadnoeuropske rimske provincije bile civilizirane u rukavicama?

A bez njih danas mozda ne bismo ni imali pojam humanosti! Zauzimanje Afrike je prirodan proces razvoja civilizacije u njenom nastojanju uspostavljanja globalne kulture, jer tek ce se tada stvoriti preduvjeti i to oni najosnovniji, i na ciju ce se realizaciju jos dugo morati cekati, za jednakost i bratstvo svih ljudi.

U Africi je taj proces neprirodno i prerano prekinut, cime je zakinut, generalno gledajuci citav svijet, a posebice sami stanovnici Afrike. Problem Hong - Konga i njegovih stanovnika, najrjecitiji je primjer za ovu tvrdnju. Azteci su, jednako kao i Inke predstavljali vrhunac jedne civilizacije na zalazu, dok su Spanjolci bili bastinici svih uzlaznih putanja starog svijeta i srusili su juznoamericka carstva kao barbari Rim, tisucu godina prije toga. Da se ne gubimo dalje u razmatranju problematike juznoamerickih civilizacija, izvucimo odatle pouku o prirodi velikih gibanja u svijetu : globalizacija svijeta nije jednostavan proces.

Nijedna promjena nije izolirana, jer svaka promjena automatski uzrokuje niz drugih, cak naizgled neovisno od svog prvotnog rezultata. Besmisleno je i nadalje oklijevati s primjenom zakona o odrzivosti i neunistivosti materije i energije na nefizikalna podrucja zivota.

Putovanja Marca Pola sadrzavala su u sebi dio elemenata propasti civilizacije Inka i Azteka. Globalni svijet ne moze i nije mogao funkcionirati bez Amerike i Australije, sto ni u kom slucaju ne opravdava unistavace tamosnjih civilizacija, ali ako ostavimo po strani moralno - eticku dimenziju ovoga problema o tome cemo govoriti kasnije, na ovome nivou se o tim problemima ne moze reci nista, osim niza besmislica , osvajanje tih krajeva bilo je znacajan podstrek razvoju kulture i civilizacije.

Da li bi se Europa uspjela prehraniti bez uvezenih novih sorti, krumpira i kukuruza? Koliko je pokretanju i ozivljavanju bankarstva dalo poticaja juznoamericko zlato? Da sad ne nabrajamo sve pojedinacno uvezene artikle Novog svijeta, zapitajmo se samo sto bi se bilo dogodilo s Europom, da nije imala kamo odlivati visak svojega stanovnistva.

Otkrivanje i pokoravanje Novog svijeta bijase preduvjet naglom razvoju i napretku civilizacije, ma koliko nama danas nacin na koji je to izvedeno izgledao odvratan.

Uostalom, arapska i turska osvajanja po Sredozemlju, odigrala su istu ulogu, kao i haracenja Vikinga po sjeverozapadnim dijelovima Europe. Nisu se Europljani uvijek nalazili u ulogi agresora. Na kraju krajeva, ono bitno je bas danasnja situacija, kad se nema vise sto osvajati i zauzimati.

Bit osvajanja nije zemlja, nego ljudi. Pustu zemlju, pa ma kako bogata bila, nitko ne mari zauzimati, bas zato, jer se iza svih grubosti i nasilja, kojima je kolonizacija cesto ali ne i uvijek! Najbolji dokaz gornjoj tvrdnji je podrucje Antarktika, koje je povrsinom cak i vece od Europe, a krije u sebi i mnoga rudna bogatstva, pa ipak, to podrucje nikad nije bilo kolonizirano i zemlje korisnice ga upotrebljavaju iskljucivo u znanstveno - istrazivacke svrhe.

No, to nam ne znaci ukinuce razlika, nego dovodjenje nacija i kultura na zajednicki nazivnik, sto je preduvjet za uskladjivanje brojnika. Pojedinacne razlike nismo jos niti dotakli, one traju jednako od Ketchikana do Punta Arenasa ili od Vladivostoka do Cascaisa. Globalizacija svjetske kulture upravo nam i omogucuje da se lakse hvatamo u kostac sa pojedinacnim razlikama, a da se ne opterecujemo dosadasnjim problemima u oblasti shvacanja svijeta, koji su proizlazili iz razlicitih stupnjeva, na kojima se odredjena civilizacija nalazila, sto nije nezanimljivo, ali je za trenutni predmet nasega proucavanja, a to je ostvarenje istinski naprednog drustva, nebitno.

Zasto se toliko insistira na tumacenju razlika medju ljudima? Zato jer ne mogu svi sudjelovati u projektu Idealne Drzave i to treba otvoreno reci. Svi idealni sustavi, od Pitagorejskog saveza do Varsavskog pakta, sramno su propali, samo zato sto nisu znali uvidjeti gornju cinjenicu. Socijalizam, a narocito jugoslavenski, samoupravni, tretirao je stanovnike te balkanske drzave, ogrezle u bijedi i zaostalosti kroz vjekove, kao gotovo polubogove, prekaljene poznavaoce vlastite prirode i razvitka, a uz to i izuzetno teoretski potkovane.

No od deset tisuca Jugoslavena, takav je mozda bio jedan. I jedva su docekali da se pokolju, toboze zbog nacionalnih mitova, a uistinu zbog onih vrijednosti, koje su, ipak, zajednickim radom uspjeli stvoriti. Kako objasniti propast pitagorejske drzave Krotonske lige , kojoj zasigurno nije falilo duhovnosti, a istovremeno je mogla uzivati u najvecim tehnoloskim ostvarenjima onoga doba, vodjena ljudima, koji po sposobnostima idu ispred cak i danasnjeg vremena osim mozda kad su u pitanju problemi, o kojima upravo govorimo!

Ne, razlog neuspjeha ovih, a i ostalih utopija moze se kriti samo i jedino u onome sto im je svima zajednicko, a to je neselektivnost prema pojedincima. Drugim rijecima, neuvazavanje razlika medju zivim bicima, odnosno medju ljudima.

Svako od tih drustava predstavljalo je za vecinu svojih stanovnika Prokrustovu postelju, koje su se jedva docekali rijesiti. Mirijade zivotnih oblika flore i faune trebale bi nas poduciti na iste takve razlike postoje i medju ljudima. I mada nitko nece jahati nosoroga ili musti cudnovatog kljunasa, kad je rijec o svijetu ljudi, ponasamo se upravo tako.

Promotrimo kako funkcioniraju zajednice zivih organizama u prirodi — mozda cemo nesto i nauciti. Ako se, dakle, clanovi svih carstava zivota, medjusobno razlikuju i po sposobnostima i po potrebama, s kojim pravom zatvaramo oci pred tom cinjenicom u nasem vlastitom okruzenju? Vidimo da je ta problematika mucila jos i Platona, no podjimo jos malo unazad po vremenskoj skali; do velikih civilizacija Egipta i Babilonije. I tamo se zamjecuju slicne teznje, pa i neki oblici provodjenja istih u praksi, a dan - danas ih srecemo u njihovom najishhitrenijem obliku kod ucenja o kastama u Indiji.

No, ako se i nacelno slozimo oko nejednakosti medju pojedincima u svijetu ljudi, otvaramo citavu Pandorinu kutiju problema i pitanja; etickih, moralnih, religioznih, politickih, ali i onih cisto praktickih. Odnosno, po kojemu to kriteriju mozemo uopce utvrdjivati te razlike i gdje prestaju raznolikosti, a pocinju razlike?

LOS VERSOS SATANICOS PDF

Shop Rare Wonderful

.

DISTRACCION OSTEOGENICA MANDIBULAR PDF

pinus sylvestris bjorn bjorholm-038

.

Related Articles